Oba pristupa pomažu blockchain mreži da ograniči zloupotrebe i odredi kako se dolazi do prihvaćenog stanja, ali to postižu različitim ekonomskim mehanizmima, uz različite učesnike, troškove i posledice nepoštenog ponašanja.
01 — Zašto blockchain mreži treba mehanizam konsenzusa?
Blockchain mreža nema jednu centralnu instituciju koja svim učesnicima određuje koju verziju evidencije treba prihvatiti. Učesnici zato moraju imati zajednička pravila prema kojima proveravaju predložene blokove i dolaze do saglasnosti o stanju sistema.
Proof of Work i Proof of Stake predstavljaju različite načine na koje se u taj proces uvodi ekonomski trošak i određuje ko može učestvovati u predlaganju novih blokova.
Preciznije, PoW i PoS nisu sami po sebi čitav mehanizam konsenzusa. Oni funkcionišu zajedno sa drugim pravilima protokola koja određuju kako mreža bira prihvaćenu istoriju i stanje blockchaina.
Razlika između njih zato počinje pitanjem: koji resurs učesnik mora staviti na raspolaganje sistemu?
02 — Kako funkcioniše Proof of Work?
Proof of Work zasniva pravo učestvovanja u proizvodnji blokova na računarskom radu.
Učesnici koji proizvode blokove — rudari — koriste računarsku opremu i energiju kako bi izvršili rad koji zahteva protokol. Pronalaženje odgovarajućeg rezultata zahteva veliki broj pokušaja, dok drugi učesnici mogu relativno jednostavno proveriti da li predloženi rezultat ispunjava pravila.
Time učestvovanje u proizvodnji blokova dobija stvaran ekonomski trošak: potrebno je obezbediti opremu, energiju i infrastrukturu. Pokušaj sticanja dominantnog uticaja zato zahteva kontrolu značajnog dela računarske snage sistema.
Važna karakteristika PoW-a zato nije samo „velika potrošnja energije“, već činjenica da bezbednosni model vezuje uticaj za resurs koji ima cenu van samog blockchain sistema.
03 — Kako funkcioniše Proof of Stake?
Proof of Stake zamenjuje računarski rad ekonomskim zalogom.
Učesnici koji obavljaju validatorsku funkciju zaključavaju određenu vrednost prema pravilima konkretne mreže. Protokol zatim određuje kako se biraju učesnici koji predlažu blokove i kako ostali učesnici potvrđuju da su predložene promene validne.
Ako validator prekrši određena pravila, sistem može predvideti gubitak dela ili celog zaloga. Na taj način nepošteno ponašanje dobija direktnu ekonomsku cenu. Konkretna pravila izbora validatora, nagrada i kazni razlikuju se između PoS mreža. Ethereum je jedan konkretan primer takvog sistema, ali njegove parametre ne treba predstavljati kao univerzalna pravila Proof of Stake-a.
Kod PoS-a se zato bezbednosni resurs nalazi unutar samog ekonomskog sistema mreže: kapital izložen pravilima protokola.
04 — Gde su ključne razlike između PoW i PoS?
i energija
pravilima sistema
i infrastruktura
potrebna za validaciju
za sticanje uticaja
prema pravilima sistema
računarskog rada
PoW računarsko takmičenje
05 — Da li je jedan sistem automatski bolji?
Ne postoji odgovor koji jedan model čini automatski boljim za svaku blockchain mrežu.
Proof of Work i Proof of Stake koriste različite resurse kako bi učestvovanje u napadu ili manipulaciji učinili skupim. Zbog toga se razlikuju po energetskim zahtevima, strukturi troškova, načinu kažnjavanja nepoštenog ponašanja i pretpostavkama na kojima počiva njihova bezbednost.
Poređenje zato ne treba svesti na tvrdnju da je PoW „bezbedniji“ zato što koristi energiju ili da je PoS „bolji“ zato što troši manje energije.
Važnije je razumeti koji resurs konkretna mreža koristi za zaštitu sistema, kako su pravila implementirana i kakve kompromise taj izbor donosi.
Mehanizam konsenzusa je deo dizajna mreže — ne oznaka njenog kvaliteta.
Želite da razumete više od osnovnih pojmova?
Knjiga Kripto Revolucija vodi vas od osnova kriptovaluta i blockchain tehnologije ka boljem razumevanju tržišta, rizika i investicionih odluka.
Istražite knjigu →